Zagrebačke uskrsne huncutarije

 Mrr Mau

https://blog.dnevnik.hr/mrrmau

ponedjeljak, 21.04.2025.

Zagrebačke uskrsne huncutarije

U davna vremena, 70-tih godina, svakog uskrsnog ponedjeljka ekipa je dolazila na posao s finim gablecom, raznovrsnim kolačima i ponekom flašom obično nečeg jačeg i domaćeg.

Za vrijeme gableca serviralo se obilje, čestitalo i bilo je smijeha.
Politički glavonje nisu izostali sa čašćenja, iako su službeno morali reći da su vjerski praznici samo obmana za politički neosvještene ljude. Nakon što su izgovorili službeno neslaganje, prihvatili su se pečenog odojka i kolača, pa i popili po koju čašicu.

Glavna tema razgovora je bila pitanje da li su uspjeli pofarbati jaja.
- Jesu li pofarbali?
- Je li netko vidio, kakva je boja?

O čemu se tu radi?

Još 1957. godine na križanju Maksimirske ulice i Svetica postavljen je kip atletičara, bacača diska kipara Vanje Radauša.
Zagrebačke milostive su se zgražale zbog golotinje na tako javnom mjestu, a muška ekipa u birtiji prozvala je trg "Pimpek plac".

Svih tih godina u prošloj Jugi Uskrs nije bio državni praznik, a na vjerske blagdane se gledalo kao na atavizam koji treba odumrijeti. Obzirom da Uskrs, srećom, uvijek pada u nedjelju, nismo morali raditi tog dana.

Tadašnji huligani i huncuti Zagreba izražavali su svoj otpor postojećoj političkoj strukturi time što su farbali jaja na kipu.
Postalo je stvar hrabrosti i spretnosti uspjeti u farbanju i akcija se unaprijed tajno pripremala, a uspješni izvršitelji bili slavljeni.
To je bilo jako osuđivano od službenih organa, ali cijeli Zagreb je navijao za počinitelje.

Policija, iako se tada zvala milicija, nije bila mila i nije imala puno obzira, pa bi huligani nadrapali ako bi bili uhvaćeni. Dva nesretna milicajca koji su dobili zadatak čuvati jaja i cijelu noć se smrzavati vani, bili su predmet zahebancije
svojih kolega i prolaznika. Poneki penzić zastao bi pored njih i upitao:

- Čuvate jaja?
- Jesu li sva jaja na mjestu?

Nije bilo lako ni ekipi čistača koji su morali skinuti boju uz prisutnost mnogobrojne publike koja se dobro zabavljala.

Koliko se sjećam, svake godine dečkima je farbanje jaja uspjelo. Pretpostavljalo se da su cajkani odustali od čuvanja i
otišli u birtiju, a kako su objasnili pretpostavljenima, nije poznato.

Obzirom da je to bilo doba bez mobilnih telefona, mi smo uglavnom saznali o uspjehu akcije na uskrsni ponedjeljak usmenom predajom , a avantura se odvijala obično noću sa subote na nedjelju.



Fotka preuzeta sa google maps

Oznake: Zagreb

21.04.2025. u 12:15 • 6 Komentara • Print • # • ^

• Tko to tamo farba?

  -- Mrr Mau -- 21.04.2025. u 12:21

• Ha, ha! Odlično ispričana istinita priča. Da mi je zo bilo vidjeti...:))))

  -- luki2 -- 21.04.2025. u 19:51

• Post je baš fora.
  Sječam se tih vremena kad su glavonje, kao iz solidarnosti, dolazili na gablec.
  A večina od njih morala je tako reagirati, a doma su se pekli kolači i
  pečenka.
  Za spomenuto farbanje jaja nisam znala. Genijalan štos.

  -- Zemlja 2 blog hr -- 23.04.2025. u 12:15

• Ispravljam Nisu glave nego "Glavonje"

  -- Zemlja 2 blog hr -- 23.04.2025. u 12:17

• Draga Mrr, kasnim s čestitkom, ali grbe na životnom putu;)
  Tebi i tvojima sretan Uskrs!
  Odlična anegdota! Ah, sve te sistemske zabrane, licemjerja i treniranje strogoće... ljudu nađu načina za farbanje;)))

  -- Dnevnik jedne babe -- 23.04.2025. u 15:04

• @Luki2,
  Blogy je stavio fotografiju, i ove godine su pofarbali, boja je ispala svijetlo plava pa nije baš uočljivo. Nisam ni znala da ekipa to još radi kad sam napisala post.
  Očito tradicija je tradicija! :)))
  
  zemlja2,
  Da, svi su doma imali svečani ručak i kolače (i jaja). Ako sami nisu htjeli raditi, obično bi bake sve pripremile. Možeš ti biti faca na poslu, ali doma treba poštovati tradiciju.
  
  Dnevnik jedne babe,
  Svima nam je u zadnje vrijeme bar malo grbavo :(
  Sva sreća da još ima avanturista, entuzijasta i smijeha!

  -- Mrr Mau -- 25.04.2025. u 12:07