https://blog.dnevnik.hr/mrrmau
četvrtak, 13.03.2025.
Kad liju kiše
U mladosti, pljusak kiše obično je izivao smijeh. Ili bar osmijeh.
Potrčali bi pod obližnji krov hihotavi i mokri.
Naša stvarnost bila je radost.
Kasnije, u zrelijim godinama, kiša je ozbiljna i turobna stvar.
Noge su nam mokre, automobili nas zaliju prljavom vodom.
Ako vozimo, gužve su, kasnimo, psujemo nesposobne vozače .
U našoj stvarnosti mi ne vidimo radost.
Da li se zaista stvarnost promijenila ili smo samo mi promijenili perspektivu?
Možda bismo samo trebali promijeniti boju naočala?
Pogledajte kratki filmić o ovoj temi:
Neki od vas možda se još sjećaju ove pjesme:
kiši...
-- Mrr Mau -- 13.03.2025. u 14:07
ja
sjećam se dakako, a bijah mala i mlada
A za volanom psujem ako sam sama iz sveg srca jer kući se ne govore šporkarije
Čisti homo duplex sam-- AnnaBonni1 -- 13.03.2025. u 14:34
Istina!!!! Prije je bilo puno više radosti. I ljubavi.
-- luki2 -- 13.03.2025. u 22:25
Hvala što si posjetila I komentirala moje postove unatrag, na sve sam odgovorila na kome blogu.
-- luki2 -- 13.03.2025. u 23:06
Nema komentara:
Objavi komentar
Dobro došli!